ILO Konvencija br. 121
Konvencija br.121 Međunarodne organizacije rada (ILO – International Labour Organization) o davanjima za slučaju nesreće na poslu i profesionalnih bolesti iz 1964. godine, obuhvaća sve ozljede koje nastaju kao posljedica rada ili tijekom rada (ozljede tijekom proizvodnje ili na putu sa i na posao). Konvencijom br. 121 obuhvaćene su također i sve profesionalne bolesti.
ILO Kodeks ozljeda i nesreća na radu
ILO kodeks ozljeda i nesreća na radu (ILO, 1996, odjeljak 1.3) navodi slijedeće definicije:
Nesreća na radu: Događaj nastao tijekom rada koji može rezultirati sa:
- smrtonosnom ozljedom na radu
- nesmrtonosnom ozljedom na radu.
Ozljeda na radu: Smrt, ozljeda ili bolest nastala kao posljedica nesreće na radu.
Smrtonosna ozljeda na radu: Ozljeda na radu sa smrtnim ishodom.
Nesreća na putu sa ili na posao: Nesreća koja je nastala na izravnom putu radnika između mjesta rada i
- mjesta prebivališta/ boravišta radnika
- mjesta radnika gdje se prehranjuje
- mjesta radnika gdje podiže naknadu za rad,
a koja rezultira smrtnim ishodom ili ozljedom i gubitkom radnog vremena. Prometne nesreće koje se dogode tijekom radnog vremena i koje se dogode za vrijeme aktivnosti vezanih uz radne obveze smatraju se nesrećama na radu.
Radna nesposobnost: Nesposobnost obavljanja normalne radne aktivnosti.
Gubitak radnog vremena: Broj izgubljenih dana koji se broji uključivo sa danom nakon dana u kojem je nastala nesreća, uzevši u obzir kalendarske dane, vikende, radne smjene ili radne dane.
Temeljem Okvirne direktive o zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu, pokrenut je godine 1990. projekt ESAW (engl. European Statistics on Accidents at Work)u svrhu harmonizacije podataka o ozljedama na radu za sve ozljede zbog kojih je radnik izbivao s posla tri ili više dana. Cilj projekta bio je prikupiti podatke diljem Unije i oformiti bazu podataka.
Naime, usporedivost podataka o ozljedama na radu preduvjet je za praćenje kretanja u zdravlju i zaštiti na radu u Uniji kao i za promoviranje prevencije ozljeda kako na razini Unije tako i u svakoj članici pojedinačno. U sklopu projekta donesena je i zajednička ESAW metodologija.
Sukladno metodologiji Europske statistike ozljeda na radu (engl. European Statistics on Accidents at Work Methodology , ESAW Methodology), ozljeda na radu se definira kao zaseban događaj u toku rada koji je doveo do fizičkog ili mentalnog oštećenja. To uključuje slučajeve akutnog otrovanja, nasilno ponašanje drugih osoba kao i ozljede nastale u toku rada izvan prostora poslodavca, čak i one koje je prouzročila treća osoba.
Ozljede nastale kao posljedica namjernog samoozljeđivanja, nesreće na putu sa i na posao te nesreće kojima je u podlozi zdravstveno stanje radnika ili profesionalna bolest prema ESAW metodologiji nisu ozljede na radu.
Izraz “u toku rada” označava radnje tijekom neke radne aktivnosti ili tijekom vremena provedenog na poslu. Uključene su i prometne nesreće vezane uz obavljanje radnih zadataka.
Ozljeda sa smrtnim ishodom definirana je kao ozljeda koja dovodi do smrti ozlijeđenog radnika unutar godine dana od nastanka ozljede. Ozljede sa smrtnim ishodom evidentiraju se u svim zemljama članicama. U nekim članicama postoji vremensko ograničenje razdoblja od dana nastupa ozljede do dana smrtnog ishoda. To vremensko ograničenje varira od “smrt nastupila isti dan” (Nizozemska), zatim “unutar 30 dana od ozljede” (Njemačka) sve do slučajeva gdje takvih ograničenja nema (Belgija, Grčka, Francuska, Italija, Luksemburg, Austrija, Švedska i Norveška). Kod ostalih članica ograničenje jest unutar godine dana (Španjolska 1,5 godina) od dana nesreće.
Prema ESAW metodologiji evidentiraju se samo ozljede na radu koje su za posljedicu imale odsutnost radnika s posla dužu od tri kalendarska dana. Pri tome se u obzir ne uzima dan nastanka ozljede, već samo puni radni dani odsutnosti s posla.
Tako, “više od tri dana” znači “najmanje četiri puna dana odsutnosti” što znači da se u obzir uzimaju samo ozljede pri kojima je povratak na posao uslijedio najranije petog dana od dana nastanka ozljede ili kasnije. U skladu s time, “broj izgubljenih dana” broji se počevši od četvrtog dana ukoliko je povratak na posao uslijedio petog dana od dana nastanka ozljede, od petog dana ukoliko je povratak na posao uslijedio šestog dana od dana nastanka ozljede, itd.
Na nacionalnom nivo zemalja članica kriteriji “što se smatra ozljedom na radu” variraju od ozljeda koje za posljedicu uopće nisu imale odsutnost radnika s posla pa do onih s odsutnošću dužom od tri dana. Zemlje članice uzimaju iz nacionalnih podataka one ozljede koje su rezultirale odsutnošću s posla dužom od tri dana te ih dostavljaju Europskom statističkom uredu. Smatra se kako se ozljede koje su rezultirale izostankom s posla dužim od tri dana češće prijavljuju od onih s kraćim izostankom. Osim toga i Okvirna direktiva o zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu propisuje obvezu poslodavcima da vode evidencije o ozljedama na radu koje su za posljedicu imale izostanak radnika s posla duži od tri dana, stoga su upravo te ozljede u fokusu ESAW metodologije.